DebConf11 - rezime

Nakon New Yorka domaćin ovogodišnje Debian konferencije (u daljem tekstu DebConf) je bila Banja Luka, što je veoma velika čast za ovaku malu, i informatički dosta nepismeni zemlju (ako izuzmemo Facebook, jel), kao što je Bosna i Hercegovina.

Sama konferencija, ili bolje rečeno posljednje pripreme za konferenciju,su počele još 17.07. kada su se skupili lokalni tim, volonteri i ostali entuzijasti na DebCamp. DebCamp je na neki način event prije eventa. Tu su se vršile posljednje pripreme za DebConf.

Nakon 7 dana DebCampa, 24.07. je počeo i DebConf, simboličnim DebianDayom. Tog dana su vrata bila otvorena svima koje je zanimalo šta je to ustvari Debain i Linux općenito.

Bilo je malo poteškoća prvog dana s terminima. Odprilike je bilo više pauza nego predavanja, ali to nije bilo toliko strašno, jer je svakako predstojalo 6 narednih dana konferencije. Idućeg dana je situacija bila već mnogo bolja.

Konferencija je bilo dobro posjećena, oko 250-300 ljudi je došlo, od čega je bilo 90% stranaca. Tačnije, bilo je ljudi iz 80 različitih zemalja svijeta.

Predavanja su pretežno bila koncipirana tako da upoznaju ljude, eventualne nove članove, s Debianom i Debian projektom. Sve govore su držali stručnjaci u svojim granama, i većinom su to bili profesor doktori s mnogo godina iskustva u svjetskim IT tvrtkama. Što znači da je bilo veoma zanimljivo, posebno za one koji se prvi put susreću s Debianom i Linuxom.

Svi su bili prijatni i otvoreni za razgovor i nova poznanstva. Nebitno da li isti rade u HP-u, Google-u ili Apache-u, prije svega su bili ljudi pa tek onda i informatičari.

‘Malo veći freakovi’ su se zabavljali u Hack labovima, kojih je bilo ukupno 2. Tamo se radilo 24/7 (27 sata u 7 dana). Većinom se programiralo i ispavljalo bugove (čudno, zar ne? :)).

Lično nisam bio svih 7 dana koliko traje konferencija, ali sam bio 3, što je opet dobro. Upoznao sam mnogo zanimljivih ljudi i čuo dosta korisnih i pametnih stvari, što u vezi IT-a, što stvari iz života. Jedan od najvećih razloga mog odlaska na konferenciju je želja da vidim malo i jednu drugu stranu IT-a. Onu gdje su svi jednaki, i sve što postižu, postižu isključivo timskim radom i uzajamnim povjerenjem. Ti ljudi rade u Debianu samo za prestiž i da se skupe jednom godišnje na druženje, ali to što rade, rade s toliko entuzijazma i ljubavi da je to prelazno. Svaka im čast!

Djelić atmosfere možete pogledati u flickr galeriji aigarius-a na sljedećem linku.

Sve u svemu su zanimljivi ljudi, mnogo pozitivni i sretni s onim što rade. Bilo je ovo jedno odlično iskustvo i motivacija za lični napredak.

Samo imam jednu malu zamjerku na lokalne ‘IT-evce’. Mislim da je sramota da se jedan ovakav event događa bukvalno ispred nosa, a da nema ni 10% lokalnih ljudi. Toliko elektrotehničkih fakulteta u BiH, toliko ‘kvazi infromatičkih fakulteta’, a nigdje nikoga. Smatram da je ovo velika sramota, ali na neki način me ovo i ne čudi, ko će odvojiti 100 KM i doći na konferenciju i pri tom upoznati prelijepu Banja Luku, bolje otići 2 dana na more. Ehh.. zadrtost i kratkovidnost…