Volonterski rad, ili kako steći iskustvo za posao

Mnogi danas misle da je dovoljno završiti neki fakultet i odmah će moći naći posao i tu raditi do kraja života. Ta vremena su daleko iza nas. Kako se društvo i sve oko njega razvijalo, logično je bilo i da će se granice znanja i zahtjevi povećavati. Tako naprimjer danas skoro svaki poslodavac u raznim oglasima traži određeno iskustvo. Postavlja se pitanje kako neko ko je studirao 3 ili 4 godine i friško izlazi na tržište da nađe posao bez dana iskustva. Odgovor je vrlo jednostavan volontirajte. Iskustvo ne mora nužno biti zaposlenje u nekoj firmi, odnosno iskustvo je bilo kakav oblik rada.

Ovdje već dolazimo do problema i suštine ovog teksta. Većina ljudi kod nas, i koliko sam primjetio, uveliko kod komšija, volonterski rad smatraju bezveznim, i čistim gubljenjem vremena. Kad kažem volonterski rad, mislim na bilo koji oblik volonterskog rada, bilo to tehničke prirode ili neke druge. Jedna od najkorisnijih stvari u vezi volonterskog rada je upravo gore spomenuto iskustvo koje je potrebno za zapošljavanje. Drugo je, referenca. Šta god da radite možete staviti u CV. Još bolja stvar je blog. Logično je da ćete pisati ono šta vas najviše zanima, samim tim skrećete pažnju na sebe, pokazujete određeni nivo znanja, dokazujete se i otvarate priliku poslodavcima da vas nađu. Isto tako stvarate kontakte, koji će vam možda nekada biti vrlo korisni.

Još jedan problem koji se javlja kod nas je taj da ljudi na neki način ne vole uspješne. Dakle, ako ispadaš iz prosjeka samim time privlačiš pažnju i daješ ljudima veliku površinu za napad i hejt. Svakako niko ne gleda prvo ‘ispred svog dvorišta’, nego gleda samo tuđe. Kad smo pokrenuli Tehnografiju, jedni su nas ‘tapšali po ramenima’, drugi su govorili da je gubljenje vremena i zašto bi se uopće posvetili nečemu za šta ne primamo platu. Najveći fazon je što je sva ta priča ustvari prazna. Nebrojeno puta smo dobivali neke kritike što se tiče Tehnografije. Mi smo se uvijek postavljali na način da tim ljudima kažemo ‘pa ok, ima smisla, evo izvoli pa uradi’. Odgovor je bio uvijek isti, a to su bili raznorazni izgovori tipa nema se vremena, zašto da trošim vrijeme na to itd. Nakon nekog vremena čovjek se navikne na takve komentare i uopće ih ne registruje kao nešto sputavajuće. Dok god postoji ono nešto što vam govori da je ispravno to što radite, ne odustajte od toga i ne dajte da vas iko odgovara od toga. Najbolje bi bilo i da pišete o tome. Treba nam više uspješnih priča koje će ostale ljude tjerati na razmišljanje ili čak da nešto sami poduzmu.

Najbitnije je zapamtiti da se trud uvijek isplati, i to je zaista tako. Mene je recimo ovaj blog doveo do mnogo drugih stvari, a te druge stvari su me opet vodile do nekih trećih stvari, o kojima ću uskoro i pisati. Tako svaki novi projekat ima svoje prednosti koje će vam možda nekad za nešto zatrebati. Ako one i ne zatrebaju, svakako ostaje radna navika koju ste stekli radeći na tom projektu. Također se ne smijete bojati poraza, njih će svakako biti, ali nema predavanja! Najbolje što možete učiniti jeste da izvlačite pouke iz svakog poraza i iste koristite kao vodilju šta ne raditi u budućnosti.

Radite, ne sumnjajte u sebe, uvezujte se s ljudima koji imaju slične interese i ambicije. Dijelite nesebično znanje. Pitajte, iznenadićete se koliko su ljudi voljni pomoći, ali nemojte nikako zaboraviti one koji su vama pomogli. Vjerovatno će doći trenutak kada ćete i vi nekome trebati, onda se potrudite da vratite najmanje istom mjerom.