Kony 2012 ili zloupotreba internet aktivizma

Prije tri dana se na internetu pojavio kratki dokumentrni film pod nazivom ‘Kony 2012’. Video je tokom prvog dana nakon izlaska dosegao oko 30 miliona pregleda. U slučaju da niste pogledali video, učinite to i onda nastavite čitati tekst.

Kony 2012

Šta je prvo što ste pomislili nakon što ste odgledali film? Da share-ate film na svim društvenim mrežama na kojima ste prisutni? Ja sam to pomislio, tako da sam to i uradio. Mislio sam da sam učinio nešto dobro. Kliknuo sam na share bez da sam istražio bilo šta o stvarima koji se spominju u filmu, a sigurno je to uradilo i 90% ljudi koje je pogledalo film. Share dugme je postalo jako oružje, posebno u svijetu aktivizma, zamjenjujući skoro potpuno klasično ‘prenošenje informacija od usta do usta’.

Ljudska svijest je takva da više vjeruje stvarima koje je neko preporučio, još ako uzmemo u ozbir da je to preporučila masa ljudi, to ‘mora valjati’. Problem je u tome što većina ljudi share-a sve živo, bez ikakvog pozadinskog istraživanja. Rezultat toga su netačne ili polutačne informacije, ali masa ih ipak uzima zdravo za gotovo. Ilustracija koja možda najbolje objašnjava fenomen share-a je ilustracija iz filma Pay It Forward, koja pokazuje kako se stvari veoma brzo šire.

Internet aktivizam je postao jako popularan u zadnje vrijeme, jer je donio pozitivne rezultate. Ovo samo dokazuje da je internet medij koji ne treba potcjenjivati. Najjači adut ove vrste aktivizma je upravo share dugme i masovno širenje vijesti. Podržavam internet aktivizam, ali samo ako je on dobronamjeran i zasnovan na tome da se bori protiv nepravde. Bojim se da smo posvjedočili prvom primjeru internet aktivizma koji je zloupotrijebio ljude koji su voljni pomoći da Svijet postane bolje mjesto.

Da se vratimo Kony 2012 kampanji. Istu je izradila ‘ne profitna’ i ne vladina organizacija Invisible Children (u daljem tekstu IC), sa ciljem da ratnog zločinca Joseph Konya učine poznatim. Smatraju da će vlasti nešto poduzeti povodom hapšenja Konya, samo ako se bude dovoljno pričalo o njemu.

Ubrzo nakon što je internet svijet uzdrman kampanjom, počeli su se javljati prvi koji sumnjaju u namjere IC-a, odnosno da je američka vlada upletena u to radi svojih ličnih interesa, npr. nafte. Ovdje ne želim da podržavam niti da se dublje upuštam ni u kakve teorije zavjere, pokušaću se držati samo činjenica.

Jedna od činjenica je ta da Kony od 2006 uopće više nije aktivan na prostoru Ugande, i da njegova vojska danas broji oko 100 članova. Također se postavlja pitanje da li video prikazuje situaciju u Ugandi baš kakva jeste. Situacija tamo je mirna već nekoliko godina, većina ljudi smatra da vlada mir.

Mnogo para je utrošeno na samu kampanju, umjesto toga se sa tim sredstvima npr. moglo pomoći djeći u Africi kojima je ta pomoć prijeko potrebna. Da li je loše to što radi IC? Loše nije sigurno, digli su svijest ljudi o ovim problemima. Ali Ugandi i još mnogim afričkim zemljama to ništa ne znači, koliko god ovo bezosjećajno zvučalo. Problemi tamo su često mnogo složeniji, gdje je potrebno konkretno djelovati, a sa share-om to sigurno nećete postići. Lično mislim da mnoge druge organizacije koje djeluju na prostoru Afrike rade bolje, ali to je samo moje skromno mišljenje.

Da me neko ne bi pogrešno shvatio. Joseph Kony je loš čovjek, i treba ga što brže uhapsiti i osuditi za nedjela koja je učinio. Meni samo smeta način na koji su se krenuli koristiti društveni mediji i ne informiranost ljudi.

Posebno mi je drago da se pokrenula ovakva jedna lavina, pa čak i kod nas. Internet je medij gdje se (još uvijek!) smije i može iznositi lično mišljenje. Problem kod nas je taj što je medijski prostor zatrovan dezinformacijama i vijestima tipa ‘Severina je rodila muško’, tako da je npr. blog kao medij odličan za komunikaciju i diskusiju. Nažalost se on kod nas ne koristi skoro nikako, a upravo bi se trebao koristiti što više radi dizanja svijesti ljudi o problemima s kojima se svakodnevno susrećemo.

I za kraj, ako ste došli dovde, želim Vam se zahvaliti na odvojenom vremenu koje ste iskoristili da pročitate ovaj poduži tekst.

Reakcije na internetu

Blog Grant Oystona, studenta sociologije i političkih nauka: visiblechildren

Blogpost Mark Kerstena, studenta na doktoratu Londoskog Ekonomskog fakulteta: justiceinconflict

Odgovor organizacije Invisible Children na kritike: critiques