Google; Navika, ljenost ili nužno zlo

Zamislite scenario u kom vas neko pita šta je gramatika. Naravno, svi imaju odgovor na ovo pitanje. Šta je sa onima koji nemaju, ili čak sa onima koji nisu sigurni u svoj odgovor? Otvoriće pretraživač na računaru i ukucati u Google ‘gramatika’. Ovo sam uzeo samo kao primjer, ali upravo ovako je sa svim stvarima. Sjećate li uopće kako ste dolazili do informacija prije Google-a? Ja onako kroz maglu. Google se pojavio 1998 godine. Te godine sam ja imao 8 godina i stari je iz Njemačke ‘dovukao’ naš prvi računar, koji je tad bio nekih nebuloznih 2000-3000 njemačkih maraka.

Bojao sam se tog stroja. No, tada (kao i što je to sada slučaj) svaka familija je imala nekog rođaka koji je bio ‘stručnjak oko računara’. Tako da je tu bilo nekih igri, Wordpad za pisanje itd. Idalje se nisam usuđivao prići bliže računaru do neke 2000 godine. Prvi put sjednem i ‘pokvarim’ sve. Znatiželja me vukla da vidim u čemu je problem i da to ispravim. Inače bi slijedila galama ili eventualno kazna. Isto tako dobar motiv, jel.

Vrtilo se to pokvari-popravi nekoliko puta u krug dok konačno nisam koliko toliko ‘ukrotio stroj’. Interneta još nismo bili uveli tako da niti sam čuo za Google, niti bi ga mogao koristiti jer smo imali samo taj jedan računar. Nigdje laptopa, pametnih telefona, televizora na kojim se može otići na internet itd. Ono što mi je preostalo je da sam istražujem, klikam i zaključujem.

Nisam puno razmišljao o ovim stvarima do neki dan. Kolega me zamolio da nešto ‘izguglam’. Ukucavam pojam u tražilicu, on stoji kraj mene. Desi mi se typo (mala greška pri pisanju), on me upozorava na isti, a moja reakcija je bila ‘ma nema veze, Google će to sam ispraviti’.

Tad sam se prvi put zapitao šta je ustvari Google uradio od nas. Šta sa tekstovima, rečenicama, rječima koje pišemo gdje nema Google-a da nas ispravi. Da li ćemo isto tako ostaviti grešku, ili ćemo možda uključiti neki spell checker (nisam nimalo fan istih!). Sve danas toliko napreduje i ‘oduzima’ nam posao da sam pomalo počeo misliti da će doći vrijeme kad čovjek više neće biti potreban. Smatram da smo dijelom i sami krivi za to, ulijenili smo se strašno.

Pokušao sam se sjetiti još sličnih situacija, jer nije nas Google samo ulijenio kod pretraživanja. Ne mogu se tačno sjetiti izvora, ali sam skoro pročitao da dobar postotak korisnika koristi Google da provjere radi li internet konekcija. Ukucavanje internet stranice (iako tačno znate koja je stranica) ne treba ni spominjati, što je ustvari jedan korak više. Sa Google Translate-om se prevode državni dokumenti (!). I ono što je meni najgore, ponestaje istraživačkog duha. Umjesto što sam prije svaku sitnicu na kojoj zapnem pokušao sam rješiti i istražiti, pa tek kad ne vidim baš nikakvog izlaza iz date situacije pitam Google, sad je prvo što radim ukucavanje problema u Google, bez da uopće razmislim kako bi to sam mogao rješiti.

Počeo sam razmišljati u fazonu ‘zašto da se patim sam, kad je ovamo sigurno lakše’. Vjerovatno jeste lakše, ali ima tu i nekih stvari koje ne idu baš u prilog ličnom razvijanju u nekoj oblasti. Da, naćiću rješenje na problem. Da, vjerovatno mnogo brže nego da sam nešto pokušavam. Ali šta imam dugoročno od toga? Najvjerovatnije se tog rješenja neću sjećati za koji dan i onda opet moram guglati. Na drugoj strani ću se napatiti, uložiti možda dosta vremena i truda, ali to ostaje. To je iskustvo.

Ne sviđa mi se smjer u kom nas vodi Google. I odlučio sam se pokušati vratiti korjenima, ili što amerikanci kažu back to the roots. Kako sam to planirao učiniti? Kao prvo sve pokušati prvo sam, pa ako zapne ili ne ide dalje pitati nekoga. Možda neko od prijatelja zna rješenje, ili još bolje, spreman je da vam pomogne u rješavanju istog. Svakako se sve više udaljavamo jedni od drugih, tako da je ovo višestruka korist. Nemate kompetetnih prijatelja? Sjećate se foruma? Da, ljudi ih još uvijek koriste. Pitajte, diskutujte, pomažite i vi. Možda vi znate još nekih načina? Ako ovo ništa ne pomogne, na kraju kao alternativa ostaje Google. Ali tako i treba gledati na njega, samo kao na alternativu.